Jednom je bila prazna konzerva. Dugo vremena, konzerva je bila prazna pecivačka tabla koju si navikli da popunite pecivom koje su svi želeli. Konzerva je bila veoma tužna iz nekog razloga: osuđena je na odbacivanje i samotu zato što sada ima samo uspomena na to kako je bila puna. Želela je ponovo biti od koristi i tražila je razlog za postojanje.
Konzerva je uvek bila izvadljiva sa svoje stalne čuvarice. Stajala je na kuhinjskoj polici među mirisom peciva koji se širio iz pećnice. Zatim je jednog dana desio se događaj. Putovanje koje je najbolje opisati kao jedinstveno je počelo u zemlji osmouchanih reči, sa konzervom koje je neko odbacio. Ušla je u šepor smećevog kamiona, gde je grmovala sa drugim smećem putem do kompresora. Siromašna malena konzerva je trpela strašno i mrčavo avanturistično putovanje.
Ali u njegovoj odsutnosti, koliko je moja kuhinja bila toplo i udobno. Aromat pečenih kolača koji nisu bili prisutni u kolekciji, a veseli ljudi sa slatkisima smejući se malo izvan vida. Što je još više povećalo tužnu atmosferu, jer kada bih se setio tih posebnih trenutaka i koliko su bili uzbuđujući... činilo mi se da će ti dani nikad više ne doći nazad.
Iako kada je pogledala u smećevu dugu, nitko nije bio pronađen. Konserva je samo sjedila tamo sažaljivo i nadevala se koliko je mogla da će neko ili nešto doći da izvadi male udarce od unutra. Bilo su to samo veći kolači s kojima je sanjala da se zagreje ili posjeduje u lijepoj kuhinji.
Rža na praznoj konzervi koja je rasla u meni više ili manje sa vremenom. Osjećalo se kao da topi, prska i nestaje u propast. Bio je plutajući, prekriven ržom, a Martinova sjajna površina potpuno očišćena od strane vremena. Toplotu je ispunito mjesto gdje je bilo njegovo smijeh i sreća koja je činilo da nestaje.
Njihova majka umesto toga je smestila to u staru konzervu, zaboravljeno do dana kada je vetrova briza prošla kroz smeće i srušila sve njihove plastične torbe. Otpad je trgnuo o drugi otpad sa prigušenim udarom. Melodija je bila žalostiva, a prazna konzerva je slušala svoj eco. Jedinako što je želela jeste da se vreme vrati nazad, kada su kolaci popunjavali njen sadržaj i činili je posebnom.
Bilo je to u redu, ali nevjerojatno jednog dana sam shvatio. Grupa ljudi je stigla na smećarnicu sa namjerom. Njihov cilj bio je da obavljaju čišćenje i reciklažu. Dole su bili i neki starosvetski 'tinekari' koji su se uvijek uvicali da li netko ne izvlači nesto vrijedno iz smeća. To je osjetilo mrhavo nadu, želeći da ista sudbina dodirne i njega i da bi bio odabran da se rodji ponovo kao feniks.